Šumadijska Nit / Vodiči / Buklija: šta je i kako se nosi
Buklija: šta je, čemu služi i kako se nosi
Ukratko: buklija je drvena posuda za rakiju, okrugla i pljosnata, sa kratkim grlićem i čepom. Najviše se vezuje za svadbe, jer je sa njom pozivar išao od kuće do kuće i zvao goste. Danas se iznosi i za slavu, poklanja i čuva kao uspomena. Nosi se uspravno, preko ramena, na kaišu ili u torbi sa trakom.
Kako izgleda buklija
Telo buklije liči na debeo drveni kolut: dve ravne ili blago ispupčene strane, a između njih obod. Na vrhu je kratak grlić koji se zatvara čepom od drveta ili plute. Sa strane su ušice kroz koje se provlači kaiš ili uzica, pa buklija može da visi o ramenu i da ostavi ruke slobodne.
Pravi se od tvrdog drveta, jer mora godinama da drži tečnost bez curenja. Majstori je ukrašavaju rezbarenjem ili paljenjem šara: rozete, krstovi, cvetni i biljni motivi, ponekad inicijali vlasnika ili godina kada je napravljena. Koje drvo, koje šare i kakav oblik grlića, zavisi od majstora i od kraja odakle buklija dolazi.
Veličine se razlikuju. Postoje male buklije koje staju u šaku i velike, iz kojih se služi cela kuća gostiju. Zato dve buklije koje se isto zovu ne moraju ni približno da budu iste.
Buklija ili čutura
U narodu se ova dva imena često mešaju. U mnogim krajevima buklija je baš ona okrugla, pljosnata i svečanija posuda za rakiju, dok je čutura širi naziv za drvenu posudu za piće koju nosiš na put, u polje ili na vašar. Negde se, opet, ista posuda zove i jednim i drugim imenom, zavisno od toga ko priča.
Jedne granice koja važi u celoj Srbiji nema. Ako tvoj deda za nešto što prodavac zove buklijom kaže čutura, nije pogrešio: samo je odrastao u selu u kom se tako govorilo.
Buklija na svadbi
Najpoznatija uloga buklije je pozivanje na svadbu. Pozivar, koga u nekim krajevima zovu i pozvač, obilazio je kuće rodbine, kumova i komšija sa buklijom punom rakije. Kome je poziv donet, otpije iz buklije, i time je poziv primljen. Odbiti gutljaj značilo je, u stvari, odbiti poziv, pa se to retko dešavalo.
U nekim krajevima buklija se za tu priliku kitila cvećem, peškirom ili trakom, pa se izdaleka videlo ko ide sokakom i zašto. Ko tačno nosi bukliju, kojim redom se obilaze kuće i šta se govori na pragu, razlikuje se od sela do sela. Ima porodica koje i danas čuvaju ovaj običaj, makar u skraćenom obliku, za najbližu rodbinu.
Gde se buklija nosi danas
- Svadbe. Za pozivanje gostiju, a ponegde i na samoj svadbi, gde buklija ide od ruke do ruke.
- Slava. U kućama koje imaju bukliju, ona se ponekad iznese i za slavu, da se gostima natoči rakija ili da stoji na stolu kao ukras.
- Poklon. Kumovima, mladencima ili nekome ko živi daleko, kao komad zavičaja. Ako se spremaš na slavu i ne znaš šta da poneseš, pogledaj i vodič Šta se nosi na slavu kao gost.
- Uspomena. Nasleđena buklija često završi na zidu ili u vitrini, sa pričom o tome ko je sa njom zvao na čiju svadbu.
Kako se nosi buklija, da ne procuri
Buklija nije teška, ali je nezgodna za nošenje: okrugla je, pa se kotrlja, a kad leži na boku, rakija stalno pritiska čep.
- Uspravno, grlićem nagore. Tako tečnost ne pritiska čep i ništa ne curi.
- Preko ramena, a ne u ruci. Zbog toga i ima ušice i kaiš. Ruke ostaju slobodne za pozdrav i za kapiju.
- U torbi sa trakom, kad je put duži. Torba čuva rezbariju od ogrebotina i drži bukliju uz telo, pa se ne klati pri hodu.
- Čep proveri pre polaska. Ako labavo stoji ili se osušio, zameni ga pre nego što bukliju napuniš.
- Dalje od sunca i toplote. Ne ostavljaj je u kolima leti, na prozoru ili kraj radijatora. Drvo se na toploti suši i može da napukne.
Stariji kažu i da buklija ne treba dugo da stoji prazna, jer se drvo osuši pa počne da propušta. To je narodni savet, a ne pravilo koje važi za svaku bukliju. Ako nisi siguran kako da čuvaš svoju, najbolje je da pitaš majstora koji ju je napravio.
Manju od naše dve torbe, 46×43 cm, pravimo baš sa buklijom na umu. Tkanina je ručno tkana na razboju, od domaće vune, a vez i opšivanje radimo mašinski, da torba izdrži godine nošenja. Ako je tvoja buklija veća od uobičajene, izmeri je i javi nam pre poručivanja. Kako da prepoznaš ručno tkanje na bilo kojoj torbi, objasnili smo u vodiču Ručno tkano ili mašinsko.
Česta pitanja
Šta je buklija?
Buklija je drvena posuda za rakiju, okrugla i pljosnata, sa kratkim grlićem, čepom i ušicama za kaiš. Pravi se od tvrdog drveta i obično je ukrašena rezbarenjem ili paljenim šarama. Najpoznatija je po ulozi u pozivanju gostiju na svadbu.
Čemu služi buklija na svadbi?
Sa buklijom punom rakije pozivar obilazi kuće i zove goste na svadbu. Ko otpije iz buklije, time je prihvatio poziv. U nekim krajevima buklija se za tu priliku kiti cvećem ili peškirom, a sam tok pozivanja razlikuje se od sela do sela.
Koja je razlika između buklije i čuture?
Ne postoji jedna granica koja važi svuda. U mnogim krajevima buklijom se zove okrugla, pljosnata i svečanija posuda za rakiju, a čutura je širi naziv za drvenu posudu za piće koja se nosi na put. Negde se oba imena koriste za istu stvar.
Buklija na ramenu, ruke za pozdrav
Tkamo torbe na razboju, od domaće vune, u dve veličine: manju za bukliju i veću za slavski kolač. Dve iste ne postoje.
Izaberi torbuNapomena: ni buklija ni običaji oko nje nisu isti u svakom kraju, a ni nazivi. Opisali smo ono što je najšire poznato u Srbiji. Ako se u tvom selu radi drugačije, tvoje selo je u pravu.